.www.maraton-ladja.hr

LA MANCHE 2009

>>> foto reportaža 175 slika

Nakon kratke stanke i ukrcaja lađe na prikolicu, ekspedicija polazi prema gradu Ramsgateu na engleskoj obali gdje su odsjeli u Pegwell Bay hotelu u kojem smo lijepo primljeni kao hrvatska reprezentacija po znatno nižoj cijeni smještaja od redovne. Domaćin, prevoditelj i organizator svih aktivnosti u Francuskoj i Velikoj Britaniji bio je Thierry Paul, koordinator pothvata koji je inače hrvatskih korijena po majci iz Komina i koji je preipremio cjelokupni program boravka: od pronalaska povoljnog smještaja, potrebnih dozvola i pratećih brodova. Sutrašnji dan iskorišten je za kraći šoping i obilazak mjesta. Ručak je bio u prostorijama lokalnog ragbi kluba Thanet Wanderers na čijem travnjaku su lađari zaigrali ragbi. Istodobno se pozorno pratila vremenska prognoza koja nije baš bila blistava tog dana kao i sutradan kad je planirano preveslavanje kanala. Jak vjetar i valovi omeli su nam planirani pokušaj preveslavanja kanala povodom Dana državnosti 25.lipnja. Umjesto toga održan je trening s lađom u luci uz kraći izlazak na otvoreno more i uzbudljivi okršaj s valovima. U kasnim večernjim satima od lučkih vlasti stiglo je odobrenje za veslanje što je izazvalo oduševljenje ekipe.

Rano ujutro 26.lipnja, u 2.30 sati lađari su iz hotela krenuli u luku gdje su se ukrcali na prateće brodove. Po dolasku na polaznu točku s plaže kod mjesta St Margaret u blizini Dovera krenulo se s veslanjem u 6.47 sati. U lađi je bilo osam veslača kako bi lađa bila što viša iznad vode. U pratnji su bila dva broda koji su u slučaju lošeg vremena trebali preuzeti veslače i jedan brzi gumenjak za žurne intervencije. More je bilo valovito ali s dužim valovima koji su ljuljali lađu i po kojima se moglo veslati. Na provu lađe postavljena je daska kao valobran bez koje bi lađa bila brzo puna vode unatoč pumpi koja je stalno radila. Negdje na pola kanala i malo manje od dva sata vožnje izmijenjena je druga posada koja je nastavila dalje. U lađi je cijelo vrijeme bio jedino Ivica Šunjić-Pela koji je gromoglasnim neprestanim bubnjanjem davao ritam veslačima otklanjajući monotoniju. Kako bi izbjegli brodove, koji su se mimoilazili u daljini, išlo se malo dužom rutom od planirane.

Nakon odvežene tri četvrtine rute počelo je nevrijeme sa grmljavinom, kišom i jakim vjetrom. Samo nevrijeme niti moguće potapanje nije uplašilo lađare čiji je motiv bio na vrhuncu. Jedini strah je bio da službena pratnja ne prekine veslanje iz sigurnosnih razloga i povuče posadu na brod. Veslači koji su veslali do zamjene, s pratećih brodova bodrili su kolege u lađi unatoč kiši ne žaleći niti suhu odjeću koju su jedinu imali na brodu, što je davalo motiv veslačima u lađi da ustraju. Jake struje su odvukle lađu s planirane rute prema jugu do rta, kojeg da je „promašen“ trebalo bi veslati još koji sat duže.

U rekordnom vremenu od tri sata i četrdeset minuta neprekidnog i snažnog veslanja jednoličnom brzinom od 5,5 milja, veslanja lađa je pristigla na francusku obalu kod mjesta Cap Griz Nez u 10.27 uz veliko oduševljenje svih sudionika. Dosadašnji rekord preveslavanja kanala na vesla u tradicionalnim plovilima bio je 3 sata i 42 minute a ovim pothvatom Udruga lađara Neretve drži novi rekord sa 3 sata i 40 minuta. Podatak popratnog osiguranja koje inače obvezno sudjeluje u organizacijama ovakvih pothvata da je neretvanska lađa tek 21. tradicionalno plovilo koje je uspjelo ostvariti zacrtani prelazak od 123 takva pokušaja, govori sve. Najkraća crta preko kanala iznosi 36 kilometara a lađari su preveslali oko 40 zbog krivudave rute kako bi se izbjegli brodovi i struja koje su ih odnijele ukoso.

Cijelim putem dok se veslalo stizali su pozivi na mobitel od radio postaje Delta i Narona iz Metkovića, Radio postaje Ploče i Dubrovnik i Radio Dalmacije iz Splita koji su uživo prenosili tijek pothvata. Lađa je potom privezana uz prateći brod na koji su prešli i veslači stisnuvši se u uskim kabinama. Slijedilo je gotovo trosatno putovanje do Calaisa gdje se morala proći carinska ulazna kontrolu i gdje je bilo odredište.

U Luci lađare je dočekao zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Francuskoj gosp. Plenković, a uskoro je pristigla i gradonačelnica Calaisa. Slijedio je iscrpljujući ukrcaj lađe u prikolici na mekanoj pješčanoj plaži i uz jake valove. U 16 sati bio je prijem u gradskoj vijećnici uz svečani domjenak. Predsjednik Udruge lađara Neretve Marko Marušić gradonačelnici je uručio poklon maketu neretvanske lađe i pozvao domaćina na sudjelovanje na maratonu lađa. Od cjelodnevnog „valjanja“ po uzburkanom moru lađari su se poslije osjećali kao da su još na valovima. Nakon prospavane noći ujutro se krenulo u Pariz gdje nas je dočekala gospođa Ivanka Paul (majka Thierrya, inače iz Komina) koja je autobus pored znamenitih Trijumfalnih vrata sprovela do veleposlanstva Republike Hrvatske gdje je lađarima priređen prijem. Potom je bilo kratko fotografiranje pored Eiffelovog tornja. Gospođa Paul pokazala je put za najlakši izlazak iz Pariza putem pokazujući i objašnjavajući znamenitosti Pariza. Putovanje se nastavilo prema Njemačkom Shwabisch Hallu gdje je lađare ugostio i počastio neretvanin Oliver Jerković, sin poznatog ugostitelja Pave Jerkovića gdje su i prenoćili. Dio lađara dao si je oduška na kraju u lokalnoj diskoteci do ujutro (nedjelja, 28.lipnja) i polaska  za Hrvatsku. Nakon cjelodnevne vožnje s kratkim zastancima, oko ponoći ekspedicija je stigla u Metković gdje je na Trgu dr Franje Tuđmana priređen veličanstveni doček. Vrijedi istaknuti i logistiku u Domovini Pavu Jerkovića i Davora Petkovića koji su pripremili svečani doček i kordinirali financijski dio potpore iz Domovine. Na dočeku u Metkoviću bio je i neretvanin Bustruc koji je lađare posluživao na večeri u Shwabisch Hallu a sutradan je u Domovinu stigao avionom pred doček.

Dokumentarni film o ovom pothvatu priprema HTV a isti će biti prikazan uoči maratona lađa.

Fotografije će biti objavljene do subote.