|
|
Početna
->
O nama
-> Povijest Maratona
Koliko
je lađa značila neretvanima u prošlosti dobro se sjećaju starije
generacije. Više o starim lađama možete pronaći na stranici
o starim lađama. U
lađi se rađalo i umiralo. Služila je za prijevoz tereta i ljudi. U
prošlosti ovog kraja, dok je bilo rijetkih cesta, glavna komunikacija
odvijala se vodenim putem, rijekom Neretvom i pritokama kao i bezbrojnim
kanalima. Taj vodeni put bio je nekada skoro jedina komunikacija. U lađama su se
prevozili svatovi iz mjesta u mjesto kao i "mobilija" mladenke, mrtvaci do
groblja (Podrujnica-Vid), plodovi sa zemlje, građa za kuću... Da bi
današnjim mlađim generacijama lakše prikazali značaj tadašnje lađe i
trupice, možemo ih ugrubo usporediti: trupicu s današnjim osobnim
automobilom, a lađu sa kamionom ili traktorom s prikolicom. Naime,
automobili danas predstavljaju više potrebu nego luksuz, posebno seoskim
domaćinstvima. Tko se imalo bavi poljoprivredom (u prijevozu) mu je danas
neophodan traktor ili "freza" s prikolicom. Kao što današnja mladež ne
može "izići u provod" bez auta, nekad su momci (iz obližnjih mjesta) išli
curama trupicom.
Najstarija gusarska
družina iz Vida na svom prvom
putovanju 1975. godine polaze u pohod, čemu svjedoči ova fotografija i
članak iz
tiska...
Izgradnjom cestovnih komunikacija i
tehnološkom modernizacijom primat u prijevozu preuzimaju kamioni,
traktori, freze itd. Nestaje potreba za lađom kao prijevoznim sredstvom te
ona polako pada u zaborav (pred dvadesetak godina). Lađe ostaju
zaboravljene u brojnim jendecima i kanalima. S vremenom ih je prekrila
trstika i mulj te su tako izložene propadanju i zaboravu.
Prije tridesetak godina grupa mještana Vida krenula je lađom na vesla
nizvodno rijekom Norinom i Neretvom niz primorje. I tako godinama poslije
te su postali atrakcija u mjestima gdje su se pojavljivali. Često ih je na
njihovim putovanjima pratio i snimao fotograf iz Opuzena Milojko Glasović.
Da bi lađe otrgnuo zaboravu, i pod dojmom vidonjskih
gusara, ideju za organizacijom gusarske utrke lađa dao je Milojko Glasović. S realizacijom se krenulo u sklopu obilježavanja
7.godišnjice akcije Hrvatske vojske u Pločama "Zelena tabla-Male Bare"
13.rujna 1998.godine. Te prve godine nastupilo je 18 ekipa a bilo bi ih
još više jer neke ekipe nisu imale vremena osposobiti istrunule lađe. S
kolikim su oduševljenjem neretvani prihvatili ovu ideju svjedoče naredni
maratoni. Stare zaboravljene lađe vade se iz mulja i obnavljaju. Sudjeluje
sve više posada i natjecatelja: od prvih 18 ekipa za nekoliko godina taj
broj se skoro udvostručio. Nedostaje samo lađa. Grade se nove lađe kod
poznatih majstora iz Rogotina pa i kod brodograditelja na Lastovu. Vrući
temperament gotovo je doveo do "rata" susjednih mjesta Rogotina i Komina.
U toj želji za prestižom (novčana nagrada iako dobro "teška"
nije razlog želji da se bude najbolji) pomalo se i prelazio prag
fair-playa. Nove a i stare lađe su se modificirale da budu što "povozitije" i
brže što je dovelo do obezvrjeđivanja stare tradicionalne neretvanske lađe.
Kako bi svi ipak imali iste uvjete, odlučeno je da se grade sve iste lađe.
Raspisan je javni natječaj 2003.godine za izgradnju 33 iste lađe te je od
nekoliko ponuditelja izabran brodograditelj i kalafat Jadran Bakica iz Trogira. Do
maratona 2004.godine napravljeno je 11 istih lađa koje su tada vozile
maraton. Iduće 2005.godine napravljeno ih je 5 novih a sve 33 lađe
završene su 2007.godine kada su natjecateljske ekipe po prvi put
nastupile u istim lađama na jubilarnom 10.maratonu lađa. Zbog velikih
troškova održavanja, 2005.godine odlučeno je da se nove lađe
plastificiraju izvana. One time nisu izgubile svoj oblik niti
autentičnost.
S obzirom da žitelji ovog kraja osim
redovnog posla teško rade i oko poljoprivrede, tako da jedino vrijeme za
trening ostaje navečer po zalasku sunca. S padom mraka, Neretvom od
Metkovića do Ploča kao i Norina, Crne Rijeke, Baćinskih jezera odjekuju bubnjevi gusarskih
posada. Treninzi na vodi počinju već krajem svibnja. Izmišljaju se razne
taktike...
 |
